Izkažimo solidarnost z okoljevarstveniki v Črni gori, ki se bojujejo proti izgradnji hidroelektrarne, ki bi pomenila potopitev kanjona Tare (UNESCOva zaščita) in sosednjih rek. Podpišite peticijo na spletni strani http://www.durmitorcg.com/tara/peticija_tekst.php . Pokažimo, da nam ni vseeno, kaj se dogaja z naravo malo dlje od nas. Podobnost situacije z VE Volovja reber je zelo velika.
Tekst peticije: NEĆU BARU, HOĆU TARU !
Svjetska zajednica je zaštitila rijeku Taru 1976. godine kroz kroz UNESCO-ov program «Man and Biosphere» (M&B) – i učinila rijeku Taru UNESCO-ovim rezervatom koji je zaštićen programom «Čovjek i biosfera».
Svjetska zajednica je zaštitila Durmitor i rijeku Taru 1980. godine kao Mjesto svjetskog naslijeđa UNESCO-a. Nacionalni park «Durmitor» sa rijekom Tarom nalazi na listi mjesta svjetske prirodne basštine UNESCO-a
Republika Crna Gora je u svoj Ustav unijela odrednicu koja je karakteriše kao ekološku državu. Svi programski dokumenti koji razrađuju razne strategije razvoja polaze od ove ideje.
Vlada Republike Crne Gore je, na sjednici od 29. aprila 2004. godine, ratifikovala sporazum sa Vladom Republike Srpske o izgradnji hidroelektrane «Buk Bijela».
Vlada Republike Srpske je, 30. aprila 2004. godine, otvorila tendersku ponudu u vezi projekta izgradnje hidroelektrane «Buk Bijela».
Informacije o izgradnji brane su vrlo škrte i pojavljivale su se samo kao sićušna informacija u dnevnim novinama. Međunarodne konvencije koje traže da se omogući pristup informacijama kad je u pitanju zaštita životne sredine i omogući učešće u odlučivanju (Arhus proces) u potpunosti su ignorisane. Od Ministarstva Ekonomije nije moguće dobiti bilo kakvu informaciju, kao ni od drugih Vladinih agencija.. Isti je slučaj sa Ministarstvom zaštite životne sredine i uređenja prostora. Ovo Ministarstvo je nadležno za izdavanje saglasnosti na studiju o ekološkoj opravdanosti izgradnje brane i posljedicama potapanja najljepših kanjona.
Durmitor grade, spajaju i dijele, 7 velikih kanjona: Kanjoni Tare, Pive, Komarnice, Grabovice, Dragišnice, Drage i Sušice ali i Bukovice, Tušinje, Bijele i Šavnika. Nesumnjivo je da će ovo područje biti glavni predmet napada i uništenja od strane energetskog lobija.
Ako pređu prag uništenjem kanjona Tare ništa ih više neće zaustaviti.
Lažna je tvrdnja da Crna Gora dobija nešto od te hidroelektrane. Ne dobija ništa. Oni koji misle da je to «naša» struja neka se zapitaju da li ćemo je dobijati jeftinije nego iz Bugarske? Plaćaćemo energiju po tržišnim cijenama kao svuda na Balkanu i u Evropi! A elektrana je onog ko uloži pare u nju za 30+20 godina i on će nam prodavati struju po cijenama koje on hoće. Kad prođe 30 godina sva postrojenja elektrane moraće da se zamijene a to će da košta kao nova elektrana. I ponovo ćemo da plaćamo njihovu struju po njihovim cijenama a od naše vode i naših potopljenih ljepota koje nemamo kome prodati jer su unakažene.
I drugi razlozi energetske prirode govore protiv izgradnje brane i «davljenja» rijeka Tare, Pive i Sutjeske. U Prijedlogu strategije energetske efikasnosti Crne Gore iznesena je činjenica da u energetskom sistemu Grne Gore postoje rezerve na nivou od 30%. Štete u samom energetskom sistemu kroz negativne efekte na postojeću hidroelektranu «Piva» će biti velike. Postoje i druge ideje, mnogo bolje, za energetsko iskorišćavanje energetskih potencijala i Pive i Tare. Ignorišu se drugi obnovljivi izvori energije i nestvaralački i neproizvodno usmjerava društvena kreativna energija. Postoje i drugi vodotoci i druga faza termoelektrane «Pljevlja» koja bi, paradoksalno, čak riješila mnoge ekološke probleme Pljevalja. Ovim projektom se omogućuje neracionalno i iracionalno ponašanje energetskog lobija.
«Mutna teče Tara valovita, sobom valja drvlje i kamenje» (Iz pjesme «Ženidbe kralja Vukašina»). Količina materijala i mulja koji Tara nosi učiniće vodu sivom, prljavom i neugodnom za oko i iluzo
